Katarina Šarac i Ivan Biošić krajem 2020. godine oprostili su se od Vijeća studenata nakon dugogodišnjeg djelovanja. Ostavili su neizbrisiv trag te su neizmjerno utjecali na formiranje i djelovanje današnjeg Vijeća, stoga smo ih zamolili da se osvrnu na protekle godine te nam kroz svoju perspektivu opišu Vijeće studenata.
„Teško je pronaći odgovarajuće riječi kojima bih mogla opisati četiri godine djelovanja i rada u Vijeću studenata, ali i ovoga jutra u meni se budi jedan stih koji nam je svima oduvijek znan…”Kad se male ruke slože sve se može” stih je poznate Himne zadrugara, autora Drage Britvića koja u meni i dalje pobuđuje jednu veoma važnu poruku, a to je – zajedništvo! Vijeće studenata dokazivalo je, dokazuje i dokazivat će da se se velike stvari mogu ostvariti ukoliko se ljudi udruže i s jednakom strašću zajedno rade na zadanome cilju, a to je – visoko obrazovanje.
Vijeće studenata je divna organizacija u kojoj se uvijek napreduje, koja je otvorena za sve, posebice za ljude koji su nositelji promjena u društvu. Stoga, otvorite oči i budite komunikativni, proaktivni i otvoreni za sve jer nikada ne znate tko sjedi s vaše desne ili lijeve strane, poruka je to koju želim da vide svi studenti koji još nisu osjetili prvu ljepotu studiranja i visokog obrazovanja“ ističe Katarina Šarac, bivša Tajnica Vijeća studenata.
„Vijeće studenata predstavlja interese više od 45 tisuća studenata kroz 35 članova, predstavnika studentskih udruga i zborova, iz svih dijelova Hrvatske. Nekih aktivnih udruga i zborova, nekih malo manje aktivnih, ali naposljetku – različitih. Različitih u razmišljanjima, idejama i potrebama za studente na svojim visokim učilištima, ali isto tako i ujedinjenih kada je to potrebno“ opisuje nam Ivan Biošić, bivši savjetnik predsjednika za stratešku komunikaciju i razvoj te nadodaje kako: „kroz više od tri godine, 20-ak odrađenih sjednica, desetke projekata, korespondencija i sastanaka, a tako i neprospavanih noći, mogu reći kako sam zahvalan na prilici, a kada vidim koliko se nove snage žele uključiti i doprinijeti, znam da je Vijeće u sigurnim rukama.“
Iako je „biti Tajnik jedne takve organizacije bio veliki izazov za mene, zahvaljujući mojim kolegama, sadašnjim prijateljima, užitak je bilo raditi na boljem sutra. Na početku ove životne pustolovine vrtjela su mi se mnoga pitanja u glavi, ali prevladala je želja za stvaranjem novih znanja“, govori Katarina o završenoj avanturi.
“Vijeće mi je ujedno i pružilo priliku da upoznam sebe i svoj potencijal te odlučim kamo želim usmjeriti profesionalnu, ali i akademsku karijeru pa ću tako ponosno kao alumni stručnog studija (uskoro, crossed-fingers) pristupiti doktorskom studiju. Iako će doktorat vjerojatno biti stečen izvan granica domovine, ali ne predaleko od istih, svjestan sam kako će i Hrvatska jednog dana omogućiti (nužnu) prohodnost, za koju se svakim danom zalaže sve više organizacija, institucija, ali i pojedinaca te prepoznati ono što su “susjedi” već prepoznali, a to je puni potencijal stručnog visokog obrazovanja“, govori Ivan.
Zahvaljujući svom angažmanu, ali i karakteru djelovanja Vijeća, oboje su imali priliku posjetiti i upoznati brojne gradove diljem Hrvatske, ali i u inozemstvu.
„Jedne od najljepših stvari tijekom rada, bila su putovanja. Nezaboravan je posjet prijestolnici Europske unije, Bruxellesu. Zajedno s tadašnjim kolegama sudjelovali smo na prvom službenom putovanju u kojemu smo posjetili Europski parlament, Europsku komisiju, EDS, EURASHE itd. Ostvarili smo dijalog o binarnom sustavu i stručnim studijima, osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju, studenskom standardu te drugim temama povezanim s akademskom zajednicom. Posjet je bio i edukativnoga karaktera, stoga smo imali priliku iz prve ruke polemizirati o djelovanju, ovlastima i zadaćama Parlamenta i Komisije. Posebno se sjećam razgovora u Komisiji na temu poticaja mobilnosti i studenskih razmjena, koji je i mene samu potaknuo na odlazak na studensku razmjenu“ otkrila nam je u detalje bivša Tajnica.
Od mnogobrojnih iskustava koje su stekli svojim višegodišnjim radom u Vijeću, oboje su se složili kako je prijateljstvo najveći dar:
“Tijekom slobodnoga vremena uživali smo u čarima Kraljevine Belgije u kojoj se skriva divna srednjovjekovna arhitektura, čarobni parkovi, jedinstveni muzeji te brojne crkve i trgovi. Bruxelles nas je međusobno povezao, ujedinio i naučio da je prijateljstvo najvažniji suvenir s ovoga puta. Nakon putovanja, prijateljstvo smo kao vrijednost stavili iznad svih drugih vrijednosti“, ispričala nam je Katarina te je Ivan nadodao kako mu „Vijeće studenata, kroz više od tisuću dana provedenih u njemu na raznim dužnostima, nije pružilo samo prijatelje i iskustva koja ću pamtiti jako dugo, već i prijeko potrebno iskustvo u mnogim prilikama i zadaćama.“
„Ovom prilikom željela bih se zahvaliti svim svojim kolegama koji su zajedno sa mnom radili i kreirali visokoobrazovani sustav u našoj Lijepoj domovini. Posebno hvala, D. Miketek, S.Lončar, K. Kolesar, I.Pnjak, I.Biošić te C.Crljenko.” – Katarina
“Sve što je lijepo kratko traje” često je korištena fraza koju koristimo kad stvari privedemo kraju – bio to odnos, dovršetak projekta ili pak dvodnevno putovanje s našim najbližima za koje bi htjeli da potraje i treći dan. Posljednja dužnost u Vijeću studenata mi je bila savjetodavne prirode, a upravo tako za Vijeće će zauvijek i ostati. Prilika mentoriranja od onih iskusnijih je nešto na čemu smo mogli biti zahvalni Katarina i moja malenkost, ali i mnogi drugi, a mi, sada, to želimo osigurati nadolazećim mladim snagama. Poslovicu “sve što je lijepo kratko traje”, tako bi ovog puta ipak bilo prikladno nadopuniti s daškom pjesničkog duha – “ali zauvijek u sjećanju ostaje”. – Ivan
Katarina i Ivan zauvijek će podršku imati u Vijeću te im želimo svu sreću u budućnosti. Također se nadamo da su Vas Katarina i Ivan ovim lijepim ispovijestima uspjeli inspirirati da nam se pridružite u nadolazećim danima.