“Visoka učilišta su bila zatvorena odmah po izbijanju pandemije” – intervju naših studenata na ERASMUS+ razmjeni u 2020. godini

Studenti u Hrvatskoj sve više iskorištavaju pogodnosti koje im nudi visoko obrazovanje, a jedan od najpopularnijih programa je Erasmus+ program kojim se podupire obrazovanje i osposobljavanje mladih za tržište rada. Mobilnost u sklopu Erasmus+ programa ostvaruje se isključivo na temelju međuinstitucijskih ugovora visokoobrazovnih ustanova, a za studente može uključivati studijski boravak ili stručnu praksu.
Studenti koji su otišli na razmjenu u 2020. godini nažalost nisu u potpunosti mogli iskoristiti sve mogućnosti kojima ovaj program raspolaže.
Ovom smo prilikom intervjuirali studenticu Arianu Žderić sa Veleučilišta VERN` koja je bila na semestralnoj razmjeni u Češkoj, na Univerzita Jana Amose Komenského u Pragu, te Roberta Niku Bajta s Veleučilišta Velika Gorica koji u Austriji u Bečkom Novom Mjesty (Wiener Neustadt) u tvrtki UrbeAero pohađa stručnu praksu.

Naše erasmusovce pitali smo kada su otišli i do kada su na Erasmus+ razmjeni.

„Otišla sam sredinom veljače te sam trebala ostati do kraja lipnja“ rekla nam je Ariana, dok je Robert otišao početkom prosinca i ostaje do početka lipnja.

Da se različite države drugačije nose s novonastalom situacijom dokazuju i sljedeći odgovori.

„Fakulteti su se zatvorili nakon 15 dana od izbijanja epidemije. Trebali su biti zatvoreni na samo tjedan dana, no nakon dva, tri dana su nam javili da će biti zatvoreni dok se situacija ne smiri“, poručila je Ariana dok je kolega Bajt objasnio kako je situacija izgledala u njegovom slučaju: „Visoka učilišta su bila zatvorena odmah po izbijanju pandemije, a tvrtka u kojoj radim je obustavila rad prvi tjedan kako bi osmislili plan za daljnji rad. Odlučili su se na rad u dvije skupine i to tako da se naizmjenično radi po tjedan dana.“

U Hrvatskoj su visoka učilišta vrlo kvalitetno i brzo osmislila koncepte online nastave, te smo ovim putem željeli saznati kako su organizirana visoka učilišta u inozemstvu.

„Program za studente na Erasmusu je potpuno drugačiji. Kolegiji su organizirani tako da ne pohađamo nastavu te iz svakog predmeta moramo napisati seminar. Ocjene tek dobivamo na kraju semestra“, informirala nas je Ariana.

Robert je objasnio kakve su mjere zaštite poduzete te kakav je utjecaj pandemija Koronavirusa imala na cjelokupnu situaciju njegove Erasmus+ prakse: „Odrađujem za sad na prethodno naveden način (radim svaki drugi tjedan), ali je najavljeno da ćemo se uskoro vratiti na normalno radno vrijeme. Dobili smo pravila kojih se moramo pridržavati, kao što je držanje razmaka. Tvrtka je osigurala dezinfekcijska sredstva, rukavice i maske. Što se tiče maski, one su obavezne u dućanima te se besplatno dijele na ulazu kao i rukavice te dezinfekcijsko sredstvo. Ne koristim javni prijevoz budući mi je tvrtka blizu doma u kojem stanujem, ali inače postoji bus koji vozi. Ne radim od doma jer se radi o održavanju zrakoplova. Za tvrtku se smanjio opseg posla obzirom da je u pitanju opće zrakoplovstvo koje zbog raznih restrikcija doživjelo značajne promjene„

Neki studenti su se vratili u svoje matične zemlje kada se pandemija počela širiti Europom, a nekolicina je ipak ostala u inozemstvu te sada kroz online nastavu rješava svoje studentske obaveze. Robert je ostao na stručnoj praksi u Austriji, dok se Ariana vratila u Hrvatsku, a za nas je opisala svoje iskustvo povratka: „Češka u trenutku mog odlaska nije bila kritična točka pandemije, zbog toga nije niti bilo potrebno uključivati hrvatsku ambasadu. Ulazak u Hrvatsku je bio pomalo otežan, zbog velikih gužva i povratka osoba iz Njemačke, Austrije te susjednih zemalja. Zbog toga što sam dolazila iz zemlje koja nije toliko pogođena virusom, nije mi bila određena samoizolacija.“

Iako se vratila u Lijepu Našu, Ariana će semestar završiti na češkom visokom učilištu: „Nemamo online nastavu te sve seminare pišem od doma. Rokovi za poslati seminare su do kraja svibnja“

Za kraj nas je zanimalo kako je ova situacija utjecala na njihovo Erasmus+ iskustvo naših studenata te planiraju li u budućnosti ponovo otići na Erasmus+ razmjenu.

“Ovo mi je drugi put da sam na Erasmus praksi. Pošto sam pri kraju studija neću više imati mogućnost da u budućnosti idem, iako imam želju za produživanjem postojeće prakse. Situacija je na mene utjecala najviše tako što zbog izbijanja pandemije radim svaki drugi tjedan te su mi onemogućeni fizički i socijalni kontakti te put kući koji sam planirao za jedan vikend“, rekao je Robert.

Ariana poručuje: „Razočarana sam što je tako kratko trajalo moje inozemno iskustvo, no smatram da je sigurnost ipak na prvome mjestu. Nadam se da ću u idućem semestru moći otići na Erasmus+ praksu“.

Zahvaljujemo Ariani i Robertu na odgovorima te im želimo mnogo sreće u daljnjem obrazovanju i karijeri kao i svim studentima koji su trenutno na Erasmus+ razmjeni!