“U tih par mjeseci bili su zajedno kao jedan”: iskustva s Hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije

“Obavještavam Vas kako ste izabrani za sudjelovanje na događaju”, glasila je poruka e-pošte prihvaćanja za sudjelovanje na presjedanju Hrvatske Vijećem Europske unije

– tako je glasila prva poruka e-pošte od kasnije brojnih koji je otvorio novo, uzbudljivo i nezaboravno poglavlje u mom životu – Hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije. U tom trenutku u studenom 2019. godine stotinu pitanja mi se stvorilo u glavi “kako će ovo sad izgledati? Za koju državu će me zadužiti? Jesam li ponovila sve sto su nas naučili na obuci za časnike? Što ako zeznem nešto?” – no zahvaljujući koordinatoru koji je bio zadužen za časnike sva moja pitanja bila su uvijek odgovorena brzo i s dozom ohrabrenja i motivacije koja nam je svima uvijek dobro došla.

Kad sam prvi puta čitala natječaj za časnika za vezu za predsjedanje Vijećem Europske unije nisam bila sigurna koje obaveze se kriju iza takve uloge. Ono u što sam bila sigurna bila je moja želja za sudjelovanjem u jednom tako važnom događaju za Republiku Hrvatsku. Časnik za vezu je osoba s kojom je delegacija države koja dolazi u Hrvatsku na sastanak u konstantnom kontaktu i zapravo prvi kontakt koji ostvare pri stupanju na hrvatsko tlo. Kolege časnici i ja smo tako pridonosili stvaranju njihovog sveukupnog dojma o Hrvatskoj i našem narodu što je dodatno naglašavalo važnost naše uloge tijekom predsjedanja. Od tog trenutka mi smo bili njihov “vodič” tijekom boravka – podsjećali smo ih na promjene u agendi, na bitne događaje, imali spremne odgovore na sve njihove upite, komunicirali njihove želje organizacijskom timu i nastojali da sve protekne u najboljem redu. Do trenutka kad se život odvijao normalno, dok nisu stavljene restrikcije za putovanja zbog COVID-19 virusa dojmovi delegacija o Hrvatskom predsjedanja su bili u superlativima što doista mogu i osobno potvrditi. Naime, koliko god je naša uloga bila i stresna, izazovna, toliko je bilo i zadovoljstvo  odrađivati jer smo uz sebe imali potporu tijekom svake faze događaja. Koordinatori na MZLZ Franjo Tuđman su pružali veliku potporu i oni su pravi primer kako dobar tim treba izgledati – uvijek staloženi, organizirani, spremni na sve izazove. Veliku važnost u cijelom organizacijskom procesu imali su zaposlenici MUP-a i UPPS-a koji su brinuli o sigurnosti delegata i našoj vlastitijoj. Njihov rad u cjelokupnom procesu bio je pohvaljen od brojnih delegate i njihovih vlastitih sigurnosnih agenata.

Trenutak koji nikad neću zaboraviti, je kad je i sama predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen pozdravila časnike pri odlasku s jednog sastanka i svima nama, časnicima koji smo iščekivali naše delegate zahvalila da vrijednom poslu kojeg odrađujemo. Takve stvari pamtite zauvijek. Moj najdraži tim bili su definitivno moje kolege, časnici i naš koordinator bez kojeg ništa ne bi bilo isto.Bilo je prekrasno u tih par mjeseci vidjeti koliko studenata, s raznih fakulteta, gradova, svjetonazora su se unificirali u motivaciji i želji da odradimo posao časnika za vezu na ponos naše prekrasne države. Studenti sa ZŠEMa, Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacija Dag Hammarskjöld, Libertasa, RIT-a, FFZG-a, EFZG-a, Arhitekture, Pravnog fakulteta su u tih par mjeseci bili zajedno kao jedan u misiji da svaki događaj odradimo besprijekorno.

Iako se može čuti mišljenje u javnosti kako mladi ne vode brigu o političkim zbivanjima, ili da ne znaju mnogo o radu Europske unije i da nisu dalekovidni po pitanju budućnosti – ova skupina ljudi je onda definitivno nad mediokritetna. Svi časnici bili su svjesni da je ovo jedinstvena prilika da budemo u središtu događaja, priliku da razgovaramo s brojnim europskim političarima o pitanjima koja nas brinu kao mlade i steknemo vrijedne kontakte za budućnost. Hrvatsko predsjedanje Europskom unijom donijelo mi je mnogo više od samog iskustva i kontakata – ono najvrjednije su ljudi s kojima sam radila, ambiciozni, pametni tad časnici, a danas prijatelji. Zbog trenutačne situacije s COVID-19 nas angažman je prekinut ranije zbog čega smo svi bili potišteni i dalje nostalgični za uzbudljivim događajima i propuštenim prilikama da upoznamo i vodimo razgovore s brojnim europskim političarima no istovremeno smo sretni sto smo u bili važni dio ove priče koja će Hrvatsku ponovno zateći tek za 14 godina. Sigurna sam da ćemo tada s toplim uspomenama u srcu i umu zaželjeti svu sreću tadašnjim mladim časnicima za vezu.

Autorica: Nikolina Jurjević, predsjednica Studentskog zbora i studentica Zagrebačke škole ekonomije i managementa